…

Objavljeno od strane kewser / Nema komentara na … 

Ebu Ishak aš-Širazi je, kako mu je bio običaj, jednom prilikom ušao 
u džamiju da bi  nešto pojeo i uvidio je da mu je ispao dinar. 
Vratio se putem kojim je došao i našao ga na zemlji, 
ali onda ga ostavi gdje ga je našao, rekavši:

 "Možda nije moj, možda pripada nekome drugom."
PODIJELI NA
LinkedInPin It
kewser
"Koliko sam puta čuo kako za nekog kažu: -Blago si ga njemu, nema mu sreće na daleko! A jadna ti je njegova sreća! Ogradio se malom, i to mu je sve! Po meni je sreća nešto drugo:kad sam ja u sebi skladan, čist i pravedan; kad pošteno živim i radim; kad na mene niko ne uziše niti prstom upire; kad se veselim zori i beharu, a smiren liježem iza jacije, znajući da Onaj koji je iznad zemlje i nebesa zna za mene i vodi računa o meni-eto, to je moja sreća!" (Bašeskijin posljednji zapis-Rešad Kadić)

Komentariši