arhiva

Omer ibnul-Hattab, r.a., jednom prilikom je obilazio svoje podanike zamotan u svoju odjecu kako ga ljudi ne bi prepoznali. Želio je da sazna istinsko stanje svojih potcinjenih. Ugledao je jednu staricu, prišao joj i nazvao selam. Zatim ju je upitao:
„Šta misliš o Omeru?“
Starica na to pitanje odgovori: „Neka ga Allah radi mene ne nagradi.“
Omer upita: „A zašto?“
Ona rece: „Zato što mi on, tako mi Allaha, nije dao ni jednog dinara niti dirhema još otkako je postao vladar.“
Omer uzvrati na to rijecima: „A šta Omer zna kako je tebi kad ti ovdje živiš (tj. daleko tako da nema informaciju o njoj)?!“
Starica opet odgovori: „Subhanallah (slavljen neka je Allah)! Allaha mi, nisam mislila da ce iko preuzeti na sebe obavezu brige o ljudima, a da nije upoznat sa onim što se nalazi izmedu istoka i zapada (odnosno o svim stanovnicima islamske države od krajnjeg istoka do krajnjeg zapada).“
Te rijeci rasplakaše Omera, pa rece: “Teško Omeru, svi, pa cak i starice bolje razumiju stanje od tebe (izgovara rijeci koji ukazuju na njegovu skromnost).“ Nakon toga joj rece: „Allahova robinjo, pošto ceš mi prodati tu svoju žalbu na Omera, da ti je nanesena nepravda?“
Starica rece: „Ne šali se sa mnom, Allah ti se smilovao!“
On joj na to odgovori: „Ja se ne šalim“, pa je ostao sa njom sve dok nije otkupio njenu žalbu na nepravdu za dvadeset i pet zlatnika.

U tim momentima su naišli Alija ibn Ebi Talib i Abdullah ibn Mes’ud, r.a., pa su mu se obratili na slijedeci nacin: „Esselamu alejke, o vladaru pravovjernih!“
Cuvši te rijeci starica rukom pokri glavu i rece: „Teško meni, kritikovala sam u lice vladara pravovjernih!“
Omer joj rece: „Ne boj se, Allah ti se smilovao!“
Zatim je zatražio komad platna da nešto napiše, ali ga nisu mogli naci, pa je pocijepao dio svoje odjece i na njemu napisao slijedece: „U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo je potvrda da je Omer od te i te žene otkupio njezinu žalbu za ucinjenu joj nepravdu za dvadeset i pet zlatnika, otkad je preuzeo upravljanje hilafetom pa sve do tog i tog dana. Ako na mahšeru pred Allahom bude tvrdila da Omer nije ispunio svoju obavezu prema njoj, nek se zna da je Omer cist i nevin pred tim eventualnim optužbama.“ Svjedoci su bili Alija ibn Ebi Talib i Abdullah ibn Mes’ud. Taj komad platna Omer je poslao svom sinu i naredio mu: „Kada umrem, taj komad platna stavite u moje kefine kako bih sa njim sreo svoga Gospodara.“

kewser
"Koliko sam puta čuo kako za nekog kažu: -Blago si ga njemu, nema mu sreće na daleko! A jadna ti je njegova sreća! Ogradio se malom, i to mu je sve! Po meni je sreća nešto drugo:kad sam ja u sebi skladan, čist i pravedan; kad pošteno živim i radim; kad na mene niko ne uziše niti prstom upire; kad se veselim zori i beharu, a smiren liježem iza jacije, znajući da Onaj koji je iznad zemlje i nebesa zna za mene i vodi računa o meni-eto, to je moja sreća!" (Bašeskijin posljednji zapis-Rešad Kadić)

6 komentara

Komentariši